Monfils se osvrće na glasine o svom načinu života: "Jedem McDo, ali nitko na touru ne trči brže od mene"
Sa 38 godina, Gaël Monfils ostvaruje impresivnu prvu polovicu sezone. Pobjednik u Aucklandu, četvrtfinalista na Australian Openu i u Miamiju.
U intervjuu za Eurosport, Francuz je komentirao glasine i kritike o svom načinu života tijekom karijere:
"Pričali su mi o bdijenjima igrajući PlayStation, ponekad i poker. Mit je donekle to. Da, jedem McDo ili kebab i igram FIFA-u do 2 ujutro s prijateljima.
Da, dogodilo se. Ali jednom! Ali čak i ako to radim samo jednom, to postaje mit, legenda i ljudima je teško odmaknuti se od toga, uvijek pretjeruju. Da, volim pojesti McDo, ali kao i bilo tko.
Sjećam se jednom, sa 23 godine, mlad sam i želim igrati FIFA-u. Bio sam s prijateljima do 2-3 ujutro, jeli smo McDo, ali sljedeći dan je trening, pa nisam išao, prihvaćam to.
Možeš si to dopustiti kad znaš da je sljedeći turnir za petnaest dana. Nikad to ne radiš dan prije turnira. Znaš kada možeš to učiniti. Stoga mi je uvijek bio drag taj mit 'jedem McDo, nitko na touru ne trči brže od mene, ali da, jedem McDo'.
Mislim da mi je najdraža stvar u tom mitu jutarnji trening. Nisam volio trenirati ujutro, to je istina. Odmah su me prozvali lijenčinom. Ali, svaki put kad bih išao na turnir, igrao sam u noćnoj sesiji.
Igrao sam mečeve u 19-20 sati, pa zašto bih trenirao u 8 ujutro? Jako mlad, smatrao sam to čudnim, nisam baš razumio. Brzo sam shvatio da na turnirima prvi mečevi počinju u 11 sati. Stoga sam se prilagodio, išao sam trenirati u to vrijeme i nikome nisam smetao.
Ima ljudi koji rade svoj posao od 8 do 14 sati. Ja sam to možda radio od 11 do 17 sati. Radio sam isto toliko posla, ali drugačije. Nakon toga, naravno, jer nisam trenirao u 8 sati, svrstavali su me u lijenčine.
Istina je da je bilo i provokacije. Igrao sam na to. Kao i mit o nuggetsima s Usainom Boltom. Kao da dečki jedu samo nuggetse.
Naravno, postoji dio provokacije. Svi to znaju, ali ne razumiju svi. Ako ne radiš, ne možeš pobjeđivati."
Davis Cup: između reformi, kritika i nacionalne kulture 
Paradoks koji dijeli tenis: između iscrpljenih igrača i zagušenog kalendara, ali sve brojnijih egzibicija 
Trening budućih prvaka: fokus na pad francuskog javnog modela naspram privatnih akademija 
Prijeti li padel tenisu? Uron u revoluciju koja potresa ustaljeni poredak