Video - Kada je Tsonga izazvao Djokovića u finalu ATP 500 turnira u Pekingu 2012.
Godine 2012., Jo-Wilfried Tsonga, tada nositelj broj 3, uspio se plasirati u finale ATP 500 turnira u Pekingu. Nasuprot njemu stajala je, međutim, planina Novak Đoković, koji je već dva puta osvajao ovaj turnir u prošlosti (2009. i 2010.). Zadatak se činio teškim za Tsongu, koji je ipak dolazio samopouzdan nakon pobjede na turniru u Metzu nekoliko dana ranije.
Kako bi se probio do finala, Francuz, tada star 27 godina, pobijedio je Istomina, Davydenka (predaja), Youzhnyja i Lopeza. No razina se znatno povisila u ovom finalu protiv Srbina, koji je dominirao nad Berrerom, Berlocqom, Melzerom i Florianom Mayerom.
Prvi set bio je uravnotežen, ali Tsonga je krenuo snažno lomeći prvi servis. Nažalost po njega, ta prednost nije potrajala. Nakon sat vremena igre, tie-break je trebao odlučiti sudbinu prvog seta, a u toj igri, kao i često, Đoković je imao posljednju riječ (7-4).
Fizički oštećen u drugom setu, Tsonga više nije mogao pratiti ritam, unatoč tome što je dobio prvi gem. Na kraju, Đoković je pobijedio u dva seta (7-6, 6-2). U to vrijeme, ovo je bio 13. susret između njih dvojice, a Đoković je iskoristio priliku da poveća prednost i vodio je 8-5 u pobjedama protiv Francuza.
Đoković će podići pobjednički pehar ovog pekinškog turnira i sljedeće tri godine (2013., 2014., 2015.), od toga dva puta nakon pobjede nad Nadalom za naslov, što mu je donijelo ukupno šest titula u kineskoj prijestolnici. Uostalom, nikada nije izgubio u finalu ovog turnira.
Tsonga će uspjeti pobijediti srpskog prvaka na Masters 1000 u Torontu dvije godine kasnije, 2014. godine, tijekom čuvenog izvanrednog putovanja Manceauca u Kanadi koje mu je omogućilo da osvoji svoju drugu titulu u Masters 1000 (tada je pobijedio Đokovića, Murrayja, Dimitrova i Federera u istom turniru).
Pékin
Davis Cup: između reformi, kritika i nacionalne kulture
Paradoks koji dijeli tenis: između iscrpljenih igrača i zagušenog kalendara, ali sve brojnijih egzibicija
Trening budućih prvaka: fokus na pad francuskog javnog modela naspram privatnih akademija
Prijeti li padel tenisu? Uron u revoluciju koja potresa ustaljeni poredak