„Shvatila sam da nema ništa loše u tome da budem svoja“, Anisimova se osvrće na svoju pauzu 2023.
2025. je bila najbolja sezona u karijeri Amande Anisimove do sada. Trenutno 4. na svijetu, Amerikanka je osvojila dva WTA 1000 turnira ove sezone (Doha i Peking), te je također igrala finale na Wimbledonu i US Openu.
Ta dosljednost logično joj je omogućila kvalifikaciju za WTA Finals u Rijadu, gdje ju je u polufinalu pobijedila Aryna Sabalenka. Anisimova će sada morati potvrditi svoj uspjeh sljedeće godine, a vraća se iz daleke prošlosti.
Nakon iznenadne smrti njezina oca 2019., 24-godišnja igračica je 2023. bila blizu izgaranja, te je odlučila uzeti pauzu od tenisa na osam mjeseci. Njezin uspon započeo je tijekom sezone 2024. Anisimova je u svakom slučaju zadovoljna svime što je postigla posljednjih mjeseci.
„Osjećam kao da mi je karijera na neki način ponovno počela“
„Jako sam zadovoljna svojom godinom. Ostvarila sam stvari o kojima sam oduvijek sanjala, ali znam da još uvijek postoji puno prostora za napredak. U prošlosti sam imala velikih poteškoća s održavanjem određenih rezultata.
Ove godine sam sama sebi dokazala da mogu biti konkurentna tjedan za tjednom. Uvijek uspijem pronaći onih dodatnih 10% u teškim situacijama. Mislim da igram bolje kada su ulozi veći.
U svakodnevnom životu vrlo sam opuštena i ništa ne shvaćam preozbiljno. Tijekom meča sve je potpuno drugačije. Pauza 2023. skinula mi je teret s ramena. Shvatila sam da nema ništa loše u tome da budem svoja.
Nisam osoba koja previše razmišlja o budućnosti. Trenutno se zabavljam i uzbuđena sam za nadolazeću godinu. Osjećam kao da mi je karijera na neki način ponovno počela“, izjavila je Anisimova za Sports Illustrated.
Kad teniske zvijezde mijenjaju teren: od Noaha pjevača do Safina zastupnika, drugi meč – onaj rekonstrukcije karijere
Laboratorij tenisa sutrašnjice: ima li Masters Next Gen budućnost?
Tenis: slabo poznate istine o intersezoni, između odmora, stresa i fizičkog preživljavanja
Što ako tenis izgubi svoju dušu? Slučaj robotiziranog suđenja između tradicije i dehumanizirane modernosti