Laboratorij tenisa sutrašnjice: ima li Masters Next Gen budućnost?
Stvoren 2017., Masters Next Gen (ili Next Gen ATP Finals) nije tek jednostavan „mini Masters” za osmoricu najboljih igrača mlađih od 21 godine. Za ATP on predstavlja laboratorij: prostor u kojem se isprobavaju nova pravila, dok se istovremeno u prvi plan stavljaju zvijezde sutrašnjice.
Turnir spaja intenzivan ritam, opuštenu atmosferu i spektakl osmišljen da privuče suvremenu publiku. Na pola puta između tradicije i showa, nadilazi puku potragu za trofejem: propituje budućnost tenisa i otkriva talente koji bi trebali dominirati Tourom.
STRahOVI ATP-A PRED KRAJ JEDNE ERE
Kako bismo razumjeli zašto Masters Next Gen pobuđuje toliki interes, treba se najprije vratiti njegovoj suštini: pokazati kako će izgledati tenis sutrašnjice, i kroz igrače i kroz samu igru. ATP ga je zamislio kao svojevrsni lakmus-papir, događaj sposoban da u nekoliko dana kondenzira velike trendove koji oblikuju budućnost Toura. Format je kratak, intenzitet maksimalan, ali ambicija golema.
Godine 2016. Roger Federer, ozlijeđen u koljenu pa u leđima, prekida sezonu nakon Wimbledona. Rafael Nadal liječi ozljedu zapešća. A Novak Đoković, iako neprikosnoveni vladar Toura na početku sezone, počinje posrtati i pokazuje prve znakove gubitka samopouzdanja.
Samo Andy Murray, postavši broj 1 svijeta, čini se na vrhuncu svog umijeća. Dovoljno da potakne razmišljanje – i određenu zabrinutost – unutar ATP-a, koji vidi kako njegove superzvijezde pokazuju znakove preuranjenog zamora, iako će njihov pravi pad uslijediti nešto kasnije.
U tom ozračju neizvjesnosti Chris Kermode, tadašnji čelnik ATP-a, odlučuje pokrenuti Next Gen ATP Finals, turnir osmišljen kao neizostavan alat za pripremu nasljedstva Velike četvorke.
„Nasljednici dolaze, moramo staviti ove nove talente u prvi plan”
Tako su 19. studenoga 2016. službeno osnovani Next Gen ATP Finals, novo natjecanje koje će obogatiti kalendar već sljedeće godine.
Koncept neodoljivo podsjeća na ATP Finals, koje okupljaju osmoricu najboljih igrača sezone. No ovaj put su to novopridošli i mladi talenti (21 godina ili manje do 2024., 20 ili manje potom) koji će imati priliku biti u središtu pozornosti.
Osam igrača, među kojima jedan s wild cardom (pozivnicom), pozvano je u Milano, grad domaćin prvih pet izdanja događaja.
„ATP ima odgovornost promovirati veći broj igrača prema mnogo široj publici”, objašnjavao je Chris Kermode, dodavši: „Imamo superzvijezde koje su nadrasle sport u posljednjih deset godina i postale prave svjetske ikone. Ali nasljednici dolaze i moramo staviti te nove talente u prvi plan.”
Potraga za inovacijama kako bi se osvojila mlada publika
Nije tajna: nove generacije, a posebno generacija Z (osobe rođene između 1997. i 2012.), odrasle su uz procvat ekrana (mobiteli i tableti), društvenih mreža i obilje kratkog, dinamičnog i spektakularnog sadržaja.
Sve su to elementi koji se suprotstavljaju samoj biti tenisa, sporta u kojem se mečevi, osobito na Grand Slamovima, mogu protegnuti na pet setova i trajati više od četiri ili pet sati. U takvim je uvjetima teško zadržati pozornost mladih bez da posegnu za svojim pametnim telefonom.
Polazeći od konstatacije da publika stari — prosječna dob pretplatnika Tennis TV-a tada je bila 61 godina — ATP je osmislio Next Gen ATP Finals. Ideja: ponuditi kraće mečeve, gotovo zamišljene kao spektakl, u kojima nastupaju mladi igrači sposobni nadahnuti novu generaciju i postati sutrašnji prvaci.
„Ljudi vole gledati svoje idole, to neće povećati gledanost”
Iako se činilo da je ideja savršeno pogođena, stvaranje ovog događaja izazvalo je određeni skepticizam na Touru. Andrey Rubljov, sudionik prvog izdanja, tada je izjavio:
„To neće pomoći povećanju gledanosti. Možda samo na samom početku. Ali sam tenis neće postati popularniji. Po mom mišljenju, bilo bi bolje pozvati igrače jednako ikonične kao Roger Federer. Ljudi vole gledati svoje idole i nikoga zapravo ne brinu pravila.”
I dok neki glasovi, poput Rubljovljeva, tada sumnjaju u stvarni utjecaj događaja, ATP ustraje: da bi se tenis modernizirao, treba se usuditi uzdrmati njegove temelje. Upravo će na tom terenu — pravila, ritam i inscenacija — Next Gen ATP Finals brzo postati prepoznatljiv.
PRAVILA KOJA RAZBIJAJU KODEKSE TENISA
Već od prvog izdanja, Masters Next Gen preuzima ulogu laboratorija za eksperimentiranje, za razliku od tradicionalnih turnira na Touru, gdje svaka novost izaziva rasprave i kontroverze.
Najupadljivija promjena tiče se formata mečeva: nema više ponekad maratonskih setova, već se igra na tri dobivena seta, pri čemu se svaki set igra do četiri gema, s tie-breakom na 3–3.
Učinak je trenutan: početci setova postaju znatno intenzivniji, a pritisak je stalan, kako na serveru tako i na igraču na relaciji. Svaki poen je ključan jer se set može vrlo brzo izgubiti.
Kako bi dodatno naglasio tu dinamiku, ATP odlučuje ukinuti prednosti: kod 40–40 jedan odlučujući poen presuđuje, kao što je već slučaj u igri parova. Let na servisu također nestaje. Ako lopta dotakne traku mreže i padne u servisni kvadrat, poen se nastavlja.
ELC, novi kralj suđenja
Što se suđenja tiče, prekid s tradicijom gotovo je potpun. Iako je sudac u stolcu i dalje prisutan kako bi objavio rezultat, linijske suce zamjenjuje elektroničko suđenje (ELC, Electronic Line Calling), sustav koji se do tada koristio u slučaju challengea (zahtjev igrača za provjeru odluke), ali ne i za izravno suđenje meča.
Po prvi put u povijesti jednog ATP turnira odluke su dakle automatske, trenutačne i neupitne. Način da se smanji broj prekida i konflikata oko sudačkih odluka.
Od svih inovacija uvedenih na ovom natjecanju, upravo će ova kasnije imati najveći utjecaj na ATP i WTA Tour.
Brže nadovezivanje poena
Upravljanje vremenom također je potpuno redizajnirano. Poznati shot clock nameće 25 sekundi između poena. Kronometar vidljiv svima, smješten na panoima iza osnovne linije, podsjeća igrače da više nema vremena za odugovlačenje.
Shot clock pojavljuje se i kao implicitna poruka igračima poput Rafaela Nadala ili Novaka Đokovića, poznatima po tome da si uzimaju puno vremena između poena i redovito prelaze 30 sekundi prije servisa. Mjera koja zna itekako zadovoljiti navijače umorne od tih rutina koje se ponekad čine beskonačnima.
Zapaženo uvođenje coachinga, dopušteno kretanje na tribinama
Tijekom promjene strana javlja se još jedna velika novost.
Putem jednostavnih slušalica, igrači i treneri mogu kratko komunicirati, poput mehaničkog inženjera u utrci Formule 1 ili sportskog direktora na biciklističkim utrkama.
Na kraju, publici se nudi neuobičajena sloboda za teniski meč: ulasci, izlasci i kretanje po tribinama dopušteni su i za vrijeme poena.
Jedina iznimka je pozadina terena, zona gdje igrače pokreti najviše ometaju. Anomalija za puriste, znak otvaranja za one koji sanjaju o življem tenisu, bližem kodovima drugih sportova.
Iznad jedinstvenog formata, Masters Next Gen ostvario je uspjeh i na sportskom planu: turnir je mladim generacijama pružio pravi trampolin za napad na Veliku trojku i njihove pratioce. Izdanjima kroz godine oblikovao je i izložio nova lica predodređena da dominiraju ATP Tourom.
LANsIRNA RAMPA ZA NOVU GENERACIJU
Godine 2017. prva generacija pozvana da naslijedi Veliku trojku već je dobro poznata teniskim zaljubljenicima. Andrey Rubljov, četvrtfinalist US Opena nekoliko mjeseci ranije, Denis Shapovalov – autor odjekujuće pobjede nad Nadalom u Montrealu – Karen Hačanov, kao i Borna Ćorić, ubrajaju se među favorite.
Ipak, iznenađenje dolazi odnekud drugdje: Hyeon Chung, 21-godišnjak, nametnuo se kao otkriće turnira pobijedivši Rubljova u finalu. Nekoliko tjedana kasnije potvrdit će da mu je prolazak kroz Milano poslužio kao okidač: dosegnut će polufinale Australian Opena, nakon impresivnog niza obilježenog pobjedom nad Novakom Đokovićem.
No unatoč očitom potencijalu, njegov će napredak kasnije biti prekinut zbog ponavljanih ozljeda.
Između Sinnera i Alcaraza, lijepo nasljeđe koje je ostavio Milano
Godinu kasnije Stefanos Tsitsipas osvaja naslov. Njegova napadačka igra i jednoručni bekend, sve rjeđi na Touru, potvrđuju njegov uspon: godinu dana kasnije slavit će na ATP Finals u Londonu, dokaz da Milano otkriva puno više od pukog potencijala.
Zatim je došao red Jannika Sinnera, 18-godišnjaka, tada tek 93. igrača svijeta, da zablista. Nekadašnji dragulj talijanskog skijanja dominira natjecanjem i trijumfira pred domaćom publikom. Pet godina kasnije postat će broj 1 svijeta i višestruki Grand Slam pobjednik.
Godine 2021. pojavljuje se još jedan čudesni talent: Carlos Alcaraz, također 18-godišnjak, buduća perjanica španjolskog tenisa i nasljednik Rafaela Nadala, dominira suparnicima i nameće se kao otkriće turnira. Manje od godinu dana kasnije osvaja US Open i postaje najmlađi broj 1 svijeta u povijesti, savršeno ilustrirajući ulogu trampolina Mastersa Next Gen.
Lijepi usponi… i neka razočaranja
Kroz svojih osam izdanja Masters Next Gen otkrio je brojne talente.
Nekolicina se danas redovito kreće između top 10 i top 30: Daniil Medvedev, Karen Hačanov, Andrey Rubljov, Holger Rune, Lorenzo Musetti, Alex de Minaur, Ugo Humbert, Alejandro Davidovich Fokina, Jack Draper, Jiri Lehečka, kao i nedavno Arthur Fils i Jakub Mensik.
Za druge je nastavak bio kudikamo kompliciraniji. Hamad Medjedović, prvak 2023., teško se probija u top 50, Dominic Stricker prolazi kroz razdoblje dvojbi i razmišlja o pauzi u karijeri, dok Brandon Nakashima, pobjednik 2022., još čeka svoj prvi naslov na glavnom Touru.
INOVACIJE KOJE SU POSTALE NORMA
Kad je ATP 2017. pokrenuo Masters Next Gen, mnogi su zamišljali puki eksperimentalni poligon, laboratorij bez stvarnih posljedica na Tour.
Osam godina kasnije slika je sasvim drukčija: više inovacija testiranih u Milanu trajno je prihvaćeno, što dokazuje da je turnir barem djelomično ispunio svoju misiju.
„Gubimo šarm tenisa”
Najznačajnija promjena ostaje uvođenje potpune elektroničke kontrole linija. Bez linijskih sudaca, sve odluke povjerene su ELC-u, bržem, pouzdanijem i manje osporavanom.
Ubrzanje ove tranzicije seže do pandemije Covid-19, koja je privremeno uklonila linijske suce. Od tada je čitav Tour prešao na potpuno elektroničko suđenje.
Takva upotreba tehnologije ne uvjerava sve igrače, poput Arthura Filsa, nostalgičnog za linijskim sucima na zemlji:
„Gubimo šarm tenisa. Kad sam bio mlađi, na terenu je bilo više života. Na betonu još i ide, ali na zemlji su suci stvarno potrebni.”
Jedino Roland-Garros još odolijeva: turnir će zadržati linijske suce i na svom izdanju 2026.
Coaching pods postavljeni u Melbourneu
Još jedna neizostavna novost: uvođenje 25-sekundnog shot clocka.
Od 2020. kronometar između dva servisa postao je norma na ATP i WTA Touru. Pravilo koje je od svojeg usvajanja donijelo brojne opomene za prekoračenje vremena — ponekad opravdane, ponekad puno manje, barem prema igračima.
Diskretnija, ali jednako bitna, još jedna se promjena nametnula: dopuštanje coachinga na terenu. No nema potrebe za slušalicama: od sezone 2025. igrači i igračice mogu slobodno razgovarati sa svojim trenerom bez straha od kazne.
Australian Open, inspiriran tom novom slobodom, otišao je i korak dalje: „coaching pods” postavljeni su u kutu središnjeg terena, kako bi olakšali razmjenu između igrača i njihovog tima.
Novost koja nije potpuno oduševila sve: „Svi se sportovi razvijaju i inoviraju, i tenis nije iznimka. Tako je to”, rekao je, primjerice, Alexander Zverev. Stefanos Tsitsipas priznao je da se „nasmijao” kad je ugledao ovu novu kreaciju koju je zamislio Craig Tiley, direktor turnira.
PIONIRSKI PROJEKT KOJI TRAŽI DRUGI DAH
Budućnost Mastersa Next Gen danas se čini neizvjesnom. Iako su neke inovacije na kraju postale standard, druge su ostale puke eksperimente: setovi do četiri gema, ukidanje prednosti ili ukidanje leta na servisu nisu uspjeli zaživjeti na širem planu.
Čini se i da ATP traži novi zamah: 2025. godine mijenjaju se dva pravila. Pauza između setova smanjuje se sa 120 na 90 sekundi, a gledatelji dobivaju potpunu slobodu kretanja tijekom prva tri gema. Prilagodbe koje odaju dojam da se krovna organizacija vrti u krug, kao da je gotovo iscrpila ideje za ponovno osmišljavanje tenisa.
Trenutačno se čini da je interes za turnir ponajprije sportski — i sve ograničeniji. Godine 2024. ATP čak snižava dobnu granicu na 20 godina i ukida domaći wild card, koji se rijetko pokazao uspješnim.
Premještanje turnira u Džeddu (2023.–2025.), usred prosinca, smanjilo je njegovu privlačnost: mnogi igrači radije se odmaraju ili pripremaju sljedeću sezonu. Odustajanja se množe, a i samim je sudionicima ponekad teško pronaći motivaciju.
Arthur Fils je 2024. najavio da turnir shvaća „kao tjedan treninga”, dok je Joao Fonseca, iako pobjednik, odustao od povratka sljedeće godine.
Oznaka Next Gen korištena kao razvojni program
Osim izostanka najblistavijih dragulja Toura, ostaju i druge sumnje. ATP je, primjerice, prijevremeno raskinuo ugovor sa Saudijskom federacijom, ostavivši turnir bez grada domaćina za 2026. godinu. Ugovor je, međutim, trebao trajati do 2027.
Kako bi pokušao produžiti nasljeđe izraza „Next Gen”, ATP je 2024. najavio stvaranje sustava potpore napretku mladih igrača: oni iz top 350 mlađi od 20 godina dobivaju osam izravnih ulaza na Challenger 125 ili 100, a oni iz top 250 dodatno raspolažu jednim wild cardom za ATP 250 i dvjema pozivnicama za kvalifikacije.
No takvo šire usmjeravanje također naglašava promjenu epohe. U trenutku kada su neke inovacije usvojene, a druge ostaju u fazi eksperimenta, Masters Next Gen se nalazi na prekretnici.
Oslabljen svojim terminom u kalendaru, padom interesa među igračima i nesigurnosti oko vlastite budućnosti, turnir se čini udaljenim od svoje početne ambicije i pretvara se u puki razvojni alat. Ostaje za vidjeti što on zapravo predstavlja za moderni tenis — i ima li još uopće ulogu u godinama koje dolaze.
ČVRSTO NASLJEĐE, KRHKA BUDUĆNOST
Osam godina nakon stvaranja, Masters Next Gen ostavlja pomiješano nasljeđe. Osmišljen kao laboratorij za modernizaciju tenisa i pripremu ere nakon Velike trojke, omogućio je testiranje ključnih inovacija, od shot clocka do elektroničkog suđenja, te otkrivanje nekih od igrača koji danas dominiraju Tourom, poput Sinnera i Alcaraza.
No njegov položaj u kalendaru, manja angažiranost igrača i promjena prioriteta ATP-a na kraju su oslabilo njegovu ulogu. Snižavanjem dobne granice i razvojem šireg „Next Gen” programa, čini se da turnir danas traži vlastiti smisao.
Budućnost će pokazati hoće li se znati ponovno izumiti… ili već pripada prošlosti.
Laboratorij tenisa sutrašnjice: ima li Masters Next Gen budućnost? 
Tenis: slabo poznate istine o intersezoni, između odmora, stresa i fizičkog preživljavanja 
Što ako tenis izgubi svoju dušu? Slučaj robotiziranog suđenja između tradicije i dehumanizirane modernosti 
Dosjeti - Saudijska Arabija, ozljede, rat i poslovanje: fascinantna pozadina tenisa koju otkriva TennisTemple