Garcia, zamišljena: "Je li uistinu razumno gurati svoja tijela do te mjere?"

Caroline Garcia nije viđena na teniskom terenu od 21. ožujka i poraza od Ige Swiatek u Miamiju. Oštećena ramena, Francuskinja bila je prisiljena odustati od turnira u Rimu.

Na svom X računu, odlučila je podijeliti duboko razmišljanje o sportu na visokoj razini i ozljedama koje on može prouzročiti.

"'Da ti je stvarno stalo, igrala bi unatoč boli.' Netko mi je to rekao prije nekoliko tjedana, nakon što sam objasnila da nisam spremna za igru.

Ovo nije napad na tu osobu, već razmišljanje o načinu razmišljanja na koji smo uvjetovani vrlo rano kao sportaši: kao da je igranje ozlijeđeno dokaz časti ili nužnost.

Nemojte me krivo shvatiti — veličina zahtijeva žrtve. Bol, nelagoda, borba sastavni su dio puta prema izvrsnosti. Ali postoji granica koju moramo naučiti prepoznati i poštovati.

Nedavno sam se gotovo u potpunosti oslanjala na protuupalne lijekove kako bih uspjela upravljati bolom u ramenu. Bez njih, bilo je nepodnošljivo. Posljednjih mjeseci primala sam injekcije kortikosteroida, terapije plazmom i druge tretmane, samo da bih mogla nastaviti natjecati se.

Ne dijelim ovo da bih izazvala sažaljenje, niti da dokažem da sam jaka. Možda je čak suprotno. Postavljam si pitanje: je li uistinu razumno gurati svoja tijela do te mjere?

Je li vrijedno slaviti svakodnevnu bol u četrdesetim godinama — kao posljedicu godina provođenih pomicanjem granica? Ili smo kolektivno otišli predaleko u svom odnosu prema sportu?

Zarađivati za život kao sportaš nevjerojatna je privilegija, i duboko sam zahvalna na tome. Ali tjerati svoje tijelo izvan njegovih granica samo da bi ostao u igri?

Možda ta granica nikada ne bi trebala biti pređena. Možda mnoge pobjede koje društvo slavi... nisu toliko vrijedne."