Davis Cup 2010: Kako je Đoković preokrenuo sudbinu Srbije u jednom vikendu

5. prosinca 2010. Srbija je osvojila svoj prvi Davis Cup u povijesti, pobijedivši Francusku s 3-2 u Beogradu. No ono što brojke ne govore jest emocionalni intenzitet tog vikenda, utjelovljen u transcediranom Novaku Đokoviću, koji je bio vođen mnogo više od samog sporta.

Đoković, tada treći tenisač svijeta, znao je da ovo finale ide daleko iznad osvajanja trofeja. Srbija, još uvijek mlada nacija, izlazila je iz devedesetih traumatizirana ratom i izolacijom. Za njega to nije bila samo utakmica koju treba pobijediti, već poruka koju treba poslati.

"Taj trenutak promijenio je moj život. Plakao sam kao dijete. Nismo bili igrači, bili smo vojnici ljubavi našeg naroda."

"Nisam igrao za sebe, već za 10 milijuna ljudi."

Scena je urezana u sva srpska sjećanja: posljednja poena Troickog, Đoković koji skače u naručje suigračima i gomila u Beogradskoj areni koja eksplodira. Srpski tim, predvođen Đokovićem, Tipsarevićem, Troickim i Zimonjićem, srušio je solidnu francusku momčad (Monfils, Simon, Llodra, Clément).

Pobjeda je promijenila Đokovića. Nekoliko tjedana kasnije osvojio je Australian Open 2011. Zatim je uslijedila jedna od najdominantnijih sezona u povijesti.

"Ova pobjeda me oslobodila. Dala mi je snagu koju nisam ni slutio. Shvatio sam da mogu postići sve."

Konačno, sjećamo se jedne od najmitičnijih scena rekordera u Grand Slamu kada je ispunio svoje obećanje obrijavši kosu pred izbezumljenom gomilom.