Nevolje s ozljedama i manjak novca: dvostruka kazna tenisača daleko od zvijezda Top 100
Nevolje s ozljedama i manjak novca: dvostruka kazna tenisača daleko od zvijezda Top 100
Kao i svaki samozaposleni, tenisač može računati samo na sebe ako želi ostvariti prihode. Za razliku od sportaša u momčadskim sportovima, tenisač ne prima fiksnu mjesečnu plaću i stoga uživa puno manju financijsku sigurnost.
U slučaju ozljede, osim zaustavljanja napretka u sportskom smislu i pitanja oporavka, javlja se i veliki ekonomski problem. Ako to nužno nema veliki utjecaj na igrača iz Top 50, koji ipak može računati na svoje sponzore i određene financijske rezerve, posljedice su sasvim drukčije za igrače izvan Top 100.
Osim financijskog aspekta, ozljeda može snažno utjecati na moral igrača. Posebno kod igrača bez jamstva prihoda, što može dovesti u pitanje njegovu karijeru i rizike koje je preuzeo.
VIŠESTRUKE PROBLEMATIKE KOJE POKREĆE OZLJEDA
Kako se organizirati tijekom ozljede? Kako ostati u formi kako bi se olakšao povratak jednom kad ste izliječeni? Hoće li se tijelo oporaviti 100 %? Kako se financijski izvući bez ikakvih prihoda na vidiku u sljedećih šest mjeseci?
Tolika se pitanja može postaviti jedan igrač, posebno s financijskog aspekta ako je rangiran izvan Top 100, a još više ako je izvan Top 200. Budući da ne sudjeluje u glavnim ždrijebovima Grand Slamova (koji su najunosniji turniri), vrlo skupo financiranje jedne sezone za njega je veliki problem.
Kako bi odgovorila na taj problem, ATP je krajem 2023. pokrenuo program "Baseline". Cilj mu je zajamčiti minimalni prihod igračima koji su članovi Top 250 kako bi im se osigurala određena proračunska sigurnost. U slučaju ozljede bit će financijski zaštićeni. Kao što je objašnjavao list L’Équipe u vrijeme pokretanja ovog programa, igrač koji sudjeluje na manje od devet ATP ili Challenger turnira tijekom sezone zbog ozljede dobio bi 200 000 dolara ako je član Top 100, 100 000 dolara ako je rangiran između 101. i 175. mjesta i 50 000 dolara ako se nalazi između 176. i 250. mjesta.
Ali igrači sve više žale zbog porasta ozljeda u profesionalnom svijetu, optužujući uvjete igre koji su sve teži za njihova tijela i fizički prezahtjevni. Najčešće se spominju brzina loptica, kao i brzina podloga. Opće usporavanje igre posljednjih godina povlači veće zahtjeve i predstavlja sve veći fizički izazov.
BORBA PROTIV OZLJEDA I FRUSTRACIJE, PRIMJER JOHNA MILLMANA
Kako bi mogli igrati i živjeti od svoje strasti, potrebne su žrtve, a mnogi igrači ne ustručavaju se činiti ih. Nažalost, te žrtve mogu imati posljedice koje nisu poštedjele neke od njih.
U intervjuu za medij ABC, John Millman, bivši 33. igrač svijeta, otkrio je da je 2014. preispitao svoju budućnost u tenisu nakon operacije ramena koja ga je s terena udaljila na 11 mjeseci.
Ipak je 2013. bio na pragu Top 100, a ta je ozljeda pomela njegove kratkoročne nade. Izjavio je: "S tim ozljedama moraš sve početi ispočetka. Teško je. Teško je financijski. Teško je fizički. Teško je mentalno. Ali to radiš. I prolaziš kroz sve te kušnje na rehabilitaciji, sve to radiš zbog nečega takvog (Top 100, u koji je uspio ući po povratku). Sve postaje malo ispunjenije." Što se novca tiče, Australac je tijekom ozljede radio u uredu, kao obična osoba, "9-17" kako je rekao.
"U mojoj glavi cilj je bio Top 100. Taj broj me činio sretnim"
U intervjuu za ATP 2019., Millman je sažeo ozljede kroz svoju karijeru: "Imao sam dvije operacije ramena i još jednu preponje. Moj put bio je prilično kaotičan. Prva operacija bila je na ramenu, s 18 godina. Unatoč tome, uvijek sam bio žedan pobjede i imao tu želju za dobivanjem.
Moja sljedeća ozljeda bila je presudna za moju karijeru. Imao sam osjećaj da sam postigao dobar renking, mislim da sam bio oko 130. mjesta i stvarno sam mislio da sam na razini da napravim iskorak.
U mojoj glavi cilj je bio Top 100. Taj broj me činio sretnim. Biti tako blizu cilja, a onda ta teška operacija ramena koja te prisiljava da sve kreneš od nule. Po povratku sam odradio turneju u SAD-u (u rujnu 2014.), uspio sam ostvariti dobre rezultate i povratiti povjerenje u svoje tijelo, što je pokrenulo moj preporod. U manje od godinu dana prešao sam od gotovo ničega do Top 100."
Relativizirati ozljede kao rješenje za mentalnu otpornost
Suočen s teškoćama tih ozljeda, Millman je odlučio relativizirati i ostati pozitivan: "Nije bilo lako, ali, znate, mnogi ljudi u svakodnevnom životu susreću se s puno težim problemima od mojih. Jako je važno imati okruženje koje će nas podržati u tim trenucima. S odmakom, sve je to vrijedilo."
Ta mu je otpornost omogućila da 2018. dosegne 33. mjesto, svoj najbolji renking u karijeri, zahvaljujući ponajprije četvrtfinalu US Opena iste godine, nakon prestižne pobjede nad Rogerom Federerom. Unatoč karijeri snažno poremećenoj ozljedama, Millman je uspio izvući maksimum iz svoga tijela, iako je bio prisiljen umiroviti se na Australian Openu 2024., nakon što je svoj organizam doveo do iscrpljenosti.
Strast prema tenisu i žeđ za pobjedom mogu biti iznimno snažan motivacijski faktor, čak i pod cijenu stavljanja zdravlja u drugi plan. Igrači su ovom sportu posvećeni od najranije dobi, što ponekad može učiniti neuspjeh još težim za prihvatiti.
OZLJEDA, SUMNJA I PREPOROD: POSTUPNI POVRATAK RYANA PENISTONA
Ozljede se mogu pojaviti u bilo kojem trenutku sezone. Mogu prekinuti dobar niz, a zatim posijati sumnju u glavi igrača. Nakon oporavka nikada se ne zna hoće li se vratiti na prijašnju razinu.
Ryan Peniston, trenutačno 194. igrač svijeta, ispričao je za Lawn Tennis Association, Britanski teniski savez, svoju ozljedu gležnja zadobivenu u veljači 2024. u Manami (tada je bio 204.), koja ga je udaljila s teniskih terena na tri mjeseca.
"Htio sam ponovno igrati, bilo je to teško razdoblje"
"Dva ligamenta u gležnju bila su mi puknuta, pa je operacija bila nužna. Naravno, htio sam ponovno igrati, biti stalno na terenu, bilo je to teško razdoblje. Najprije je bila operacija, zatim dvotjedni oporavak. Nakon toga, trebalo je ići postupno: stati na nogu, vratiti pokretljivost, a potom se malo-pomalo vratiti na teren.
Liječnik je bio realan, rekao mi je da će trebati 12 tjedana. Pogledao sam kalendar i mislim da je 13. tjedan odgovarao kvalifikacijama za Roland-Garros. Tada smo si trener i ja rekli: 'Ciljajmo to, zašto ne!'. Otišao sam u teretanu na tjedan dana, nakon što dva tjedna nisam radio ništa. Ponovno početi s kretanjem, malo raditi, to je stvarno dobro za tijelo. Cilj je bio vratiti mišiće, jer sam ih izgubio sjedeći i ne radeći ništa."
Težina povratka na razinu od prije ozljede
U tom je trenutku Peniston uspio u svom naumu: Britanac je sudjelovao u kvalifikacijama za Roland-Garros, gdje je nažalost ispao već u prvom kolu. Zatim je nastupio na travnatim turnirima u lipnju u Velikoj Britaniji, razdoblju godine koje posebno voli, ali je ostvario samo jednu pobjedu u pet odigranih mečeva. Još gore, morao je čekati kolovoz kako bi uspio povezati dvije uzastopne pobjede.
Moralo se čekati do studenog da Peniston ponovno nađe pravi put do pobjede: naslov na Futureu u Heraklionu prije nego što je u nizu osvojio još jedan turnir iste kategorije u Monastiru. Ako ozljeda igrača drži podalje od teniskih terena određeno vrijeme, u stvarnosti treba biti mnogo strpljiviji da bi se ponovno dosegla igračka razina slična onoj prije ozljede.
Osim toga, igrači tijekom razdoblja oporavka gube mjesta na ljestvici jer ne sudjeluju ni na jednom turniru. Tijekom ove 2024. godine Peniston je pao sve do 596. mjesta na svijetu.
Sigurnost zaštićenog renkinga
Srećom, igrači koji su zbog ozljede izostali s Toura najmanje šest mjeseci imaju određenu sigurnost. Zahvaljujući zaštićenom renkingu, sustavu koji im pri povratku omogućuje prijavu na turnire s renkingom izračunatim na temelju prosječnog renkinga u prva tri mjeseca nakon ozljede, oni mogu ponovno igrati na razini natjecanja na kojoj su prije nastupali. Ipak, uvjeti za aktiviranje tog zaštićenog renkinga su strogi, a njegovi učinci ograničeni.
Da bi se od njega imalo koristi, potrebno je opravdati izostanak zbog ozljede od najmanje šest mjeseci. Taj se zaštićeni renking zatim može koristiti samo za devet turnira, raspoređenih u najviše devet mjeseci od prvog turnira odigranog zahvaljujući njegovoj upotrebi.
DONALDSON, ILI KAD OZLJEDE PRISILE SUPER-TALENTA DA SVE NAPUSTI
Nažalost, postoje ozljede od kojih se neki nikada ne oporave. Jared Donaldson, 48. igrač svijeta s 22 godine 2018., imao je lijepu karijeru pred sobom. Amerikanac je sudjelovao na Next Gen ATP Finalsu 2017., zajedno s Alexanderom Zverevom, Daniilom Medvedevom, Andrejem Rubljovom i Karenom Hačanovom.
Ali dvije operacije koljena 2019. i 2020. srušile su nade položene u njega: Donaldson je posljednji profesionalni meč odigrao u Miamiju 2019. i više se nikada neće vratiti. Četvrtfinalist Cincinnatija 2017. upisao je Sveučilište 2021. i ostavio profesionalni tenis iza sebe.
"Više fizički nisam bio sposoban"
Za dokumentarac "Behind the Racquet", koji je snimio bivši igrač Noah Rubin, govorio je o svojoj ozljedi: "Gotovo tri godine stalno sam trpio bolove. Bio sam toliko očajan da nađem neku drugu opciju koja bi mogla biti ispunjavajuća da je mogućnost da se umirovim i vratim se studiju gotovo bila olakšanje. Nije bilo teško u smislu da sam uvijek imao osjećaj da nisam imao izbora. Nije bilo kao da sam morao prekinuti karijeru zbog manjka vještina ili želje.
Jednostavno više fizički nisam bio sposoban.
Ono što me je zaista pogodilo bilo je kad sam došao na sveučilište i morao tražiti pomoć. Uvijek sam bio jako dobar. Morati tražiti pomoć, to je bio čudan osjećaj. To je bio najteži dio tranzicije, ali nikad to nisam doista smatrao tužnim. Život se ne odvija uvijek onako kako želimo i treba se prilagoditi.
"Napustiti profesionalni tenis: pravo olakšanje"
Iskreno, bilo je olakšanje udaljiti se od tenisa. Sjećam se, neposredno prije svoje druge operacije, bio sam na telefonu s nekim tko mi je u osnovi rekao da, ako to ne uspije, moram stati i vratiti se na studij. Taj je razgovor bio olakšanje, jer sam već počeo razmišljati o rehabilitaciji i svemu što ona podrazumijeva.
Jako mi je teško zamisliti svoj prijašnji život. Sigurno nije moj prvi izbor imati 27 godina i ulaziti u posljednju godinu fakulteta. Ipak, uvijek ću biti beskrajno zahvalan Sveučilištu Pennsylvania. Obožavam studirati. U tenisu sam jednostavno želio napredovati svaki dan barem malo.
Mislim da u životu, profesionalno, jednostavno treba imati želju stalno učiti više. Nisam volio tenis. Volio sam natjecanje i potragu za nečim stvarno teškim. To mi nedostaje. To je ono što sam uzeo iz tenisa i to je ono što stvarno volim." rekao je, u izjavama koje je 2024. prenio Tennis World USA.
IZMEĐU KRHKIH SNOVA I NEVIDLJIVIH BORBI
Od Millmana do Donaldsona, preko Penistona, svaki put profesionalnog tenisača jedinstven je i pokazuje da se preko noći sve može promijeniti, na pozitivan ili negativan način. Prekaran položaj igrača koji nastupaju na nižoj razini i dalje je veliki problem koji nadležna tijela profesionalnog tenisa moraju riješiti.
Ozljede, koje se često doživljavaju kao obične sportske slučajnosti, u profesionalnom tenisu poprimaju sasvim drugu dimenziju. Ne svode se na privremeni prekid natjecanja: one narušavaju psihološku ravnotežu, usporavaju sportske ambicije i, prije svega, razotkrivaju nesigurnost sustava u kojem individualni uspjeh uvjetuje svaku financijsku stabilnost.
Između strasti i žrtve, tenis ostaje sport krajnje zahtjevnosti, u kojem i najmanja ozljeda može sve dovesti u pitanje, ali i otkriti unutarnju snagu onih koji odbijaju odustati.
Ako inicijative poput ATP-ova programa Baseline predstavljaju značajan napredak prema većoj sigurnosti za igrače, one ne mogu izbrisati svakodnevnu stvarnost stotina igrača koji se, daleko od reflektora, bore da se vrate, ponovno zaigraju i jednostavno nastave vjerovati u svoj san.
Davis Cup: između reformi, kritika i nacionalne kulture 
Paradoks koji dijeli tenis: između iscrpljenih igrača i zagušenog kalendara, ali sve brojnijih egzibicija 
Trening budućih prvaka: fokus na pad francuskog javnog modela naspram privatnih akademija 
Prijeti li padel tenisu? Uron u revoluciju koja potresa ustaljeni poredak